Župa Proložac - prošlost i sadašnjost
Tragovi neolitika (mlađeg kamenog doba) i pretpovijesne gomile govore o ranom nastavanju prostora današnje Župe Prološca. Mnogobrojni nalazi iz ilirskog i osobito rimskog razdoblja svrstavaju Proložac u jedno od najvažnijih naselja Imotske krajine. Na području današnje župe Proložac dugo je vrijeme bilo vjersko središte ovoga kraja.
Kad je riječ o kršćankom dobu, onda o tome govore dva arheološki dobro istražena lokaliteta. Jedan je uz Opačac, glavni izvor rijeke Vrljike, a drugi je u današnjem prološkom groblju, uz župnu crkvu sv. Mihovila Arkanđela. Njima treba pridružiti i treći lokalitet: ostatke franjevačkog samostana na otočiću u Prološkom blatu koji je u tursko doba bilo obitavalište franjevaca i iz kojega su pastorizirali čitavu Imotsku krajinu.
Opatija i franjevački samostan na Opačcu
Uz glavni izvor rijeke Vrljike Opačac nalaze se arheološki istraženi i konzervirani temeljni ostatci građevina i stara Gospina crkva. Postoji naznaka da je najstarija građevina na ovom mjestu vjerojatno neka ladanjska kuća iz rimskog doba.
U 6. st. na tome mjestu nastaje benediktinska opatija. Ime glavnog izvora Vrljike Opačac izvodi se iz riječi opat ili opatija.
U 14. st. knez Ivan Nelepić utemeljuje na tom mjestu samostan franjevaca koji otada vode pastoralnu skrb za okolno stanovništvo.
Sadašnja crkva na Opačcu izgrađena je 1719. g. nakon oslobađanja od Osmanlija na temeljima starije i veće iz 14. stoljeća. Nakon što je zbog neriješenih imovinskih pitanja gotovo stoljeće i pol bila zapuštene i dijelom porušena, posljednjih je godina temeljito popravljena i uređena.
Samostan („Manastir”) na otočiću u Prološkom blatu
Sve što koliko-toliko pouzdano znademo o pastoralnoj skrbi za vjernike ovoga kraja u predtursko i tursko doba vezano je uz franjevce.
S Opačca su se fratri u tursko doba (vjerojatno oko 1600.) povukli 6 km sjeverozapadno na otočić u Prološkom blatu da bi ublažili izloženost obijesnu teroru i samovolji lokalnih vlastodržaca. Otočić je veći dio godine okružen vodom, što mu je davalo određenu veću sigurnost i zaštitu.
Time nije prekinuto redovito slavlje Velike Gospe na Opačcu. O pastoralnoj skrbi fratara s otočića za vjernike cijele Imotske krajine pisano je svjedočanstvo ostavio posljednji gvardijan toga samostana fra Stjepan Vrljić.
Godine 1715. fratri napuštaju otočić u Prološkom blatu i odlaze u primorje, najprije privremeno u Pisak kod Vrulje, a ubrzo zatim u Omiš gdje utemeljuju samostan i grade crkvu Gospe od Karmela. Nakon oslobođenja Imotske krajine od Turaka 1717. godine ne vraćaju se više na otočić nego ispod imotske tvrđave grade novi samostan sv. Frane.
Ostatci samostana na otočiću prepušteni su zubu vremena. O njegovoj skromnosti svjedoče arheološki istražene i dijelom konzervirane razvaline. Naziv „Manastir” za otočić u Prološkom blatu sačuvao se u narodu do danas.
Od starokršćanskih vremena do protjerivanja Osmanlija
Arheološka istraživanja na prostoru prološkog groblja uz župnu crkvu sv. Mihovila, provedena od 1987. do 1998., otkrila su da je to mjesto ukopa u kontinuitetu gotovo 3000 godina. To je ujedno drugi arheološki lokalitet koji svjedoči o ranokršćanskoj prošlosti Prološca i ujedno današnje vjersko središte Župe sv. Mihovila.
Pouzdano su dokumentirani ostatci crkava i groblja iz kasne antike i srednjeg vijeka. U najstarijem dijelu groblja, južno od današnje crkve sv. Mihovila, otkriveni su temelji ranokršćanske trobrodne bazilike iz V. st., dimenzija 24,5x16 m, među kojima dijelovi krsnog zdenca i spremnika za vodu.
Na temeljima te bazilike u 9. je st. podignuta starohrvatska jednobrodna predromanička crkva dimenzija 7,7x5,4 m. Od nje su ostali ulomci pletera i sarkofag. U razdoblju od 9. do 11. st. oko nje se oblikovalo srednjovjekovno groblje. Crkva je porušena prije turskih osvajanja.
Na istom mjestu 1600. sagrađena je stara župna crkva sv. Mihovila.
Nakon oslobođenja od Osmanlija
Naziv Proložac dolazi od duboke usjekline (sutjeske) koju „prolama” bujica Suvaja, a koja se danas naziva Badnjevice. Prvi zabilježeni toponim Proložac nalazi se u povelji Stjepana Vukčića Kosače iz 1444. godine. U jednom ugovoru između kralja Vladislava II. Jegelovića i sultana Bajazita iz g. 1503. naziva se „gradom”. Očigledno se odnosi na utvrdu koje ostatci i danas sa zapadnih rubova Badnjevica bdiju nad cijelim krajem.
Kao župa Proložac spominje se nakon oslobođenja od Osmanlija 1717. kad joj se navodi i prvi župnik fra Martin Kraljević.
I Proložac je u to vrijeme velika župa koja osim današnjih sela i zaselaka obuhvaća još i današnje župe Ričice (postaju samostalna župa 1734.) i Lokvičiće (postaju samostalna župa 1759.).
Stara župna kuća bila je u Podstranju, na zapadnom rubu pripoljskog dijela župe. Pored nje je 1810. sagrađena kapela (crkvica) Gospe od zdravlja u kojoj je župnik slavio mise preko tjedna. Danas više nema ostataka te župne kuće, a crkvica je mjesto gdje se godišnje 21. studenog, na spomendan prikazanja Bl. Dj. Marije u hramu, slavi blagdan Gospe od zdravlja.
Današnja župna crkva sv. Mihovila i župna kuća
Stara crkva sv. Mihovila iz 1600. obnovljena je i proširena 1753. godine. Dimenzije su joj bile 15,168x13,272 m. Imala je tri drvena oltara: glavni sv. Mihovila i pobočne Blažene Djevice Marije i sv. Josipa. Nakon što je potresom jako oštećena, u njoj je zabranjeno održavanje bogoslužja. Većim je dijelom porušena 1897., u vrijeme kad se pripremala izgradnja današnje crkve sv. Mihovila. Posljednji ostatci te crkve (apsida) porušeni su 1954. godine, a razina njezina poda i 13 grobova koji su bili u njoj vidljivi su i danas.
Sadašnja župna crkva građena je od 1898. do 1901. nastojanjem tadašnjega župnika fra Mate Gnječa, a prema nacrtu arhitekta Ćirila Ivekovića. Neoromaničkog je stila s tri lađe. Iznad portala na pročelju veliki je polukružni prozor koji je uspravnim kamenim stupićima podijeljen u tri dijela. Na vrhu zabata srednje lađe kip je sv. Mihovila koji nogom pritišće i kopljem probada Lucifera, a iznad bočnih su kutova zabata dva anđela s gorućom bakljom u jednoj i ljiljanima u drugoj ruci. Iznad portala, unutar maloga zabata ugrađena je ploča s franjevačkim grbom i natpisom: „G. G. 1898. Po arkt. C. Ivekoviću. Za žup. Fra. M. Gnječa“.
Sadašnja župna crkva građena je od 1898. do 1901. nastojanjem tadašnjega župnika fra Mate Gnječa, a prema nacrtu arhitekta Ćirila Ivekovića. Neoromaničkog je stila s tri lađe. Iznad portala na pročelju veliki je polukružni prozor koji je uspravnim kamenim stupićima podijeljen u tri dijela. Na vrhu zabata srednje lađe kip je sv. Mihovila koji nogom pritišće i kopljem probada Lucifera, a iznad bočnih su kutova zabata dva anđela s gorućom bakljom u jednoj i ljiljanima u drugoj ruci. Iznad portala, unutar maloga zabata ugrađena je ploča s franjevačkim grbom i natpisom: „G. G. 1898. Po arkt. C. Ivekoviću. Za žup. Fra. M. Gnječa“.
Uz glavni kameni oltar (iz radionice Bilinić u Splitu), s kipovima slavenskih apostola sv. Ćirila i sv. Metoda, u crkvi su bila još tri drvena oltara (radovi domaće radionice Rako): u vrhu sjeverne lađe Gospin (jedini do danas izvorno sačuvan), u vrhu južne sv. Mihovila i bočno u južnoj lađi sv. Ante. Uz sjeverni zid apside prislonjen je kameni zvonik dimenzija 3,67x3,52x31 m koji završava osmerokutnim tamburom i piramidom.
Crkva je više puta popravljana i preuređivana. Oltari iz južne lađe uklonjeni su osamdesetih godina 20. stoljeća. Isto tako uklonjena je i drvena propovjedaonica s reljefnim prikazima četiriju evanđelista, ali je u novije vrijeme vraćena u crkvu. Tijekom posljednje obnove pod vodstvom konzervatora crkvi je vraćen unutarnji ures u stilu vremena kad je izgrađena, a od suvremenih umjetnina na pet su prozora izvedeni vitraji (Josip Botteri Dini) i jedan mozaik (č. s. Ana Jukić).
Pored župne crkve 1904. g. sagrađena je nova župna kuća. Ona je više pute preuređivana, a 90-ih je godina prošloga stoljeća dograđena i uređena. Iza nje na mjestu nekadašnjih gospodarskih zgrada izgrađena je tada i velika višenamjenska župna dvorana s pratećim prostorijama.
Crkva je više puta popravljana i preuređivana. Oltari iz južne lađe uklonjeni su osamdesetih godina 20. stoljeća. Isto tako uklonjena je i drvena propovjedaonica s reljefnim prikazima četiriju evanđelista, ali je u novije vrijeme vraćena u crkvu. Tijekom posljednje obnove pod vodstvom konzervatora crkvi je vraćen unutarnji ures u stilu vremena kad je izgrađena, a od suvremenih umjetnina na pet su prozora izvedeni vitraji (Josip Botteri Dini) i jedan mozaik (č. s. Ana Jukić).
Pored župne crkve 1904. g. sagrađena je nova župna kuća. Ona je više pute preuređivana, a 90-ih je godina prošloga stoljeća dograđena i uređena. Iza nje na mjestu nekadašnjih gospodarskih zgrada izgrađena je tada i velika višenamjenska župna dvorana s pratećim prostorijama.
Filijalne crkve
Župa Proložac prostorno je velika, a neki njezini dijelovi udaljeni su od župnog središta i ranije su bili bez valjane cestovne veze. To je osobito vrijedilo za Gornji Proložac (Pode) i za Bušanje koji su smješteni u brdskom dijelu župe. Naprotiv naselje Šumet na suprotnoj strani polja udaljeno je oko 4 km. Osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća u tim naseljima izgrađene su filijalne crkve.
U Šumetu je crkva građena krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, a dovršena je 1992. Posvećena je Bl. Dj. Mariji kraljici mira.
Na Podima, na mjestu za koje u narodu živi sjećanje da je tu od turske ruke umoren nepoznat fratar mučenik, podignuta je godine 1985. crkvica sv. Josipa Radnika. Ubrzo je proširena, ali se pokazalo da je konstrukcijski nesigurna pa je g. 2014. porušena i nanovo sagrađena.
U Bušanjama je godine 1995. podignuta crkvica Srca Marijina.
Na Podima, na mjestu za koje u narodu živi sjećanje da je tu od turske ruke umoren nepoznat fratar mučenik, podignuta je godine 1985. crkvica sv. Josipa Radnika. Ubrzo je proširena, ali se pokazalo da je konstrukcijski nesigurna pa je g. 2014. porušena i nanovo sagrađena.
U Bušanjama je godine 1995. podignuta crkvica Srca Marijina.
Crkva Kraljice mira u Šumetu
Crkva sv. Josipa na Podima
Crkva Srca Marijina na Bušanjama
Crkvene građevine u Župi
Pregled župne i filijalnih crkvi u Župi sv. Mihovila Arkanđela Proložac
Župnici kroz povijest
Župnici Župe sv. Mihovila Arkanđela Proložac od 1717.