Nakon dvije godine u kojima je korona poremetila naše uobičajeno slavlje Velikoga
tjedna, ove je godine bilo po dobrom ustaljenom običaju. Pandemijske su mjere
ublažene i mnogo je vjernika žarko željelo slaviti bogoslužje na potpuniji i pobožnim
osjećajima ispunjen način.
Prošle godine nakon mise uobičajena procesija za križem obavljena je više simbolično s
ograničenim brojem sudionika i uz posebne uvjete. Ove godine mnoštvo je vjernika
ponovno moglo u punini sudjelovati u njoj.
Na Veliki četvrtak 14. 4. u 17 sati slavili smo Misu večere Gospodnje. Župnik fra Vinko, koji
ju je prevodio i propovijedao, simbolično je oprao noge dvanaestorici „apostola”. Taj čin je
podsjetnik na Isusov zoran primjer poniznosti i služenja, što je, uz ustanovljenje
euharistije, kao testament na posljednjoj večeri prenio na svoje učenike i sljedbenike.
Nakon mise započela je procesija za križem prema crkvi Gospe na Vrljici. Ovogodišnji je
križonoša bio Ante Mršić. On je predvodio pobožnu i dostojanstvenu hodnju vjernika u
pratnji župnika, ministranata, „apostola” odjevenih u bijele toge i pjevača. Po običaju na
ovoj procesiji pjevaju se u dva kora naizmjence dvostihovi iz Plača što ga je u 18. st.
sastavio fra Toma Babić (Muka Gospodina našega Isusa Krista i plač Matere njegove).
Ministranti su nosili baklje i gromoglasnim čegrtanjem (jer zvona šute od Slave Večere
Gospodnje do Slave Uskrsnoga bdjenja!) objavljivali nailazak procesije onima koji su uz
put izlazili i klečeći odavali počast Kristovu križu.
Po dolasku u Gospinu crkvu, nakon pokorničkog hoda dugog nešto dulje od sat vremena,
sa smirajem dana pjevači su dovršili pjevanje Plača. Križ je pohranjen uz oltar da bi se u
sutrašnjoj procesiji mogao vratiti istim putem u župnu crkvu sv. Mihovila.
fra Nedjeljko Jukić
